13 Apr 2011

profesore Štiglic, može li jedan Macchiato?

Na sajtu Peščanika je skoro izašao tekst iz Vanity Faira profesora Stiglitz. U tekstu, između ostalog, kritikuje spregu političara i krupnih biznisa, govori o nepravednosti ekonomskog sistema u SAD u duhu poruke "winner takes it all". Počeo sam da pišem svoju kritiku na ovaj tekst ali me je Russ Roberts na blogu Cafe Hayek preduhitrio. 
"My counter would be that many of the people in the top 1% today were not even in the work force 25 years ago. LeBron James. Sergey Brin. Mark Zuckerberg. The imprecision allows Stiglitz to imply that the 1% are a coherent group that does stuff to maintain or grow their economic power. But it’s not true." 
Dodao bih još nešto. Prof. Stiglitz na početku teksta ističe da je potrebno da vlada SAD više investira u tehnologije, obrazovanje i da doslednije sprovodi antitrust zakone. Ova "medecina" nema nikakve veze sa bolešću koju je dijagnostikovao doktor Stiglitz (sprega Vašingtona i krupnog biznisa i politička filozofija u poslednjih dvadeset pet godina koja ide na ruku najbogatijima). Rekao bih da postoji dosta državne intervencije u obrazovanju i u tehnologiji a i činjenica je da je SAD u grupi zemalja u kojima se najveća porcija BDP izdvaja za obrazovanje i najviše investiraju u fundamentalna istraživanja. Na kraju federalna valada je sama  kreator pojedinih monopola i ograničenja trgovine i preduzetništva (šećer, zdravstveno osiguranje, imigracije, tehnološki standardi itd...). Ako je Štiglic već pomenuo Microsoft mogao je da pomene da je ova ogromna kompanija, kao i cela industrija nastala u sektoru koji federalna vlada nije marila, ili nije stigla, na vreme da reguliše.

No comments:

Post a Comment