U svet francuskih šansona sam uplovio kao jako mali jer bi ih ponekada čuo na gramofonu pošto ih je moj deda voleo. Mnogo godina kasnije sam naleteo na neke od njih na Youtube-u i prepoznao kao muziku iz detinjstva. U tom trenutku su ostavile i mnogo jači utisak na mene: za početak sam imao barem neki muzički ukus i počeo sam bio da učim francuski pa sam uglavnom razumevao tekstove. Tako sam uplovio u svet u kome su bili Charles Aznavour, Edit Piaff, Jacques Brel, Charles Dumont, Mireille Mathieau, Gilbert Becaud i Joe Dassin. Teme njihovih pesama su naravno uglavnom ljubavne, ali je bilo i drugih. Ovde vam prenosim link pesme L'Amerique koja na vrlo lep način objašnjava zašto je Amerika velika nacija i zašto još uvek postoji veliki broj ljudi koji žele da se u nju odsele. Glavni razlog je to što je ona zemlja neslućenih mogućnosti, gde je sve moguće - prosjak može da se obogati ali i bogataš da spadne na prosjački štap. Naravno da situacija nikada nije ovako idealna, ali ova pesma iz 1970. lepo iskazuje suštinu zašto je neki Francuz želeo da ode u Ameriku. Ispod je i prevod na engleski koji sam našao (nadam se da ćete se složiti da lepše služi na francuskom).
My friends, I must go away I do not have more that to throw my keys Because it waits me since I was born America
I give up to my path Many things which I liked That begins with a little sorrow America
America, America, I want to have it and I will have it America, America, if it is a dream, I will know it
All the whistles of the trains,
all the sirens of the boats
Sang me hundred times the song of Eldorado Of America
My friends, I tell you good-bye I should cry for you a little Excuse me if I have in my eyes Only America I will return I do not know when Bent with gold and embroidered with money Or without a penny, but richer than before America America, America, if it is a dream, I will dream America, America, if it is a dream, I want to dream
Mihailo,
ReplyDeleteA Žorž Brasans? :)
I on naravno. :) Dargo mi je da ima jos poznavalaca.
ReplyDelete