6 Feb 2012

Gde smo i kuda idemo: Telekom Srbija, Železara Smederevo

Komandni visovi u zagrljaju države!

Pre godinu i po dana, glavna rasprava u medijima je bila da li Vlada Srbije treba ili ne treba da proda svoj udeo u Telekomu Srbija. Tada je premijer Cvetković izjavio: "Ekonomska nauka je kao aksiom stavila da je privatna svojina efikasnija od državne. Prodaja Telekoma Srbija u suštini znači da jedno preduzeće iz manje efikasnijeg oblika svojine prebacujemo u efikasniji svojinski oblik. To je i razlog zašto Srbija uopšte prodaje akcije" (Glas javnosti, 5. April 2010)

U februaru naredne godine krenule su da kruže informacije da prodaja neće ići glatko. Premijer je tada izjavio da bez strateškog partnera i novih investicija Telekom ne može da opstane na konkurentnom tržištu. Istakao je takođe, da neće prodavati Telekom po svaku cenu ali da bi prodaja bila veoma poželjna kako bi se pokrio deficit budžeta i izbeglo dalje državno zaduživanje (Tanjug, 22. februar 2011.). Bezmalo godinu dana kasnije, u mnogo gorim ekonomskim i fiskalnim prilikama, Vlada Srbije odlučuje da se Telekom Srbija zaduži za 470 miliona evra i da otkupi paket akcija kompanije OTE za 380 miliona evra. Ostatak od novog kredita ide na refinansiranje starog. Premijer sada poručuje da su "svi na dobitku", dok generalni direktor tvrdi da će kompanija biti uspešnija, izađi na berzu i vratiti kredite.

Otkup akcija Telekoma samo je jedan korak dalje od liberalizacije tržišta telekomunikacija. Godinama niko ne govori o tome da se ponudi još licenci za mobilne operatere, već država direktno pomaže dominantan položaj Telekoma kroz garanciju kredita i direktan otkup usluga a sada i kroz dokapitalizaciju. Jedini izvestan ishod je da dalje liberalizacije nikako neće biti. Jer kako bi država opravdala sadašnji potez i omogućila da Telekom zaista vrati dugove i nastavi da pravi profit, jedini izbor koji se nameće za Vladu je da nastavi da štiti i podržava dominantan položaj Telekoma. A to će najbolje uraditi preko nastavka ograničavanja novih ulazaka na tržište. I sve to će građani Srbije platit kroz lošije i skuplje usluge. 

Sa druge strane, jedan od argumenata za prodaju je i besplatna podela akcija građanima i sindikatu. Kada malo bolje razmislim sve to otprilike znači sledeće: Telekom je u naše ime, parama koje je pozamio za naš račun, otkupio akcije da bi poklonio radnicima koji su već dugo povlašćeni. A građani kojima budu podeljene akcije svakako to neće dobiti besplatno, jer je sve već to plaćeno kroz skuplje i lošije usluge na zatvorenom i monopolizovanom tržištu.

Prethodni mehanizam neslavno se ponavlja u svakom pojedinačnom primeru intervencionizma. Prilikom otkupu železare u Smederevu za jedan dolar, ponovo vidimo žrtvovanje razumne ekonomije zarad kratkoročnog socijalnog i političkog mira. U Vladi Srbije nimalo ne skrivaju da je ovo bila socijalna mera kako bi se spasila radna mesta. Međutim kada železara krene da gomila dugove sve će to građani Srbije platiti kroz novo zaduživanje. Da se država nije mešala, privatno restrukturiranje ili dokapitalizacija bi možda spasili firmu. Ovako je moguće da se vrlo brzo suočimo sa činjenicom da je prosto neisplativo da železara postoji u Smederevu ukoliko niko ne bude spreman da uđe u strateško partnerstvo ili da je otkupi. Tako bi građani Srbije ponovo postali taoci mastodonta koji odumire.

Skretanje sa puta u prosperitet
Država nije sposobna da efkiasno vodi ekonomiju. Resocijalizacija strateških grana udaljava Srbiju od efikasne tržišne privrede. Bez liberalizacije ključnih sektora neće doći do otvaranja novih radnih mesta, nižih cena i prosperiteta za građane. Ekonomski principi se nisu promenili, samo su vremena teža a izbori bliži. Dok god kompanije u bitnim i velikim granama budu socijalne i političke a ne ekonomske institucije, građani Srbije grcaće u državnim dugovima, neefikasnosti i osakaćenom privrednom rastu. 

No comments:

Post a Comment