25 Nov 2013

Zaposlenost u javnom sektoru u Srbiji

Napokon je završeno prebrojavanje zaposlenih u javnom sektoru u Srbiji, iako izgleda Centralni registar zaposlenih nije napravljen. Krajnji podaci su da sa zapolsenima u javnim preduzećima ima ukupno 740 000 zaposlenih u javnom sektoru. Svi ovi zaposleni žive od poreza i državne pomoći (da, neki od njih pružaju usluge koje su potrebne tržištu: npr zdravtsvo, obrazovanje itd ali to rade u odsusvtu konkurencije i to čine na jako loš način pa su im rezultati loši a državne subvencije ih drže u životu jer se ne mogu nadmetati sa privatnim sektorom, pitanje je koliko bi takvih firmi i radnih mesta ostalo kada bi se tržište otvorilo za konkurenciju). Elem, hajde da sada tu brojku sa kojom je ministar finansija danas u najrepriziranijoj i nadlgedanijoj seriji u Srbiji (Dnevnik 2 RTS-a) stavimo u perspektivu. 
Srbija ima 7 120 000 stanovnika (Popis 2011). Prema tome, ukupno 10,4% celokupnog stanovništva je zaposleno kod države.

Srbija ima ekonomski aktivno stanovništvo (ukupan broj zaposlenih i nezaposlenih, podaci NBS) od  2 479 000 ljudi. Prema tome, ukupno 29,8% radne snage radi za državu.

Srbija ima 1 720 000 zaposlenih (podaci NBS). Prema tome, ukupno 43% zaposlenih ima državu za poslodavca.

Suludo, zar ne?

10 comments:

  1. Moramo se podsetiti da su u Titovo vreme svi radili za državu. Skoro svi, dakle približno 100 %. Ne znam kojim profesijama su bili dopušteni privatni poslovi. Verovatno advokatima, sitnim zanatlijama poput obućara. Imate li nekih znanja u vezi sa tim?
    Ovo trenutno stanje predstavlja izuzetan napredak.

    ReplyDelete
  2. Ako cemo tako, najveci procenat ljudi je radilo za drzavu u XVI-om veku - zemlja je tada bila vlasnistvo sultana (osim vakufa i citluka koji su cinili manje od 10% ukuone zemlje). Posto su kmetovi obradjivali spahijsku zemlju, a ne svoju, koja je eto bila sultanova tj drzavna, u doba Sulejmana Zakonodavca je sigurno preko 98% stanovnistva radilo za drzavu.
    U Titovo vreme su pravo na "sitni kapitalizam" imali samo oni koji su vodili male zanatske radnje, kao sto ste i naveli: advokati, obucari, krojaci, pekari, ugostitelji i poljoprivrednici koji nisu bili clanovi zadruga (velika vecina njih). Medjutim, svi ostali radnici osim naravno onih koji su radili u drzavnoj administraciji, vojsci, policiji, zdravstvu, prosveti itd vec u preduzecima nisu bili zaposleni u drzavnom sektoru nego u srustvenom. Njihov poslodavac nije bila drzava (kao u drzavnom socijalizmu) nego samo preduzece, kojim su upravljali radnici preko menadmzenta i radnickih saveta kao neka pseudo vrsta akcionara. Gledano iz te vizure, sada je stanje mnogo gore nego u Titovo doba. Nazalost, nisam mogao da nadjem podatke o broju zaposlenih u tim sluzbama u SFRJ pa da mozemo da zakljucimo nesto, potrudicu se ako budem mogao negde da ih iskopam. Za poredjenje danasnje situacije, ovde sam nasao koliki je procenat radne snage u Estoniji zaposlen u javnom sektoru: 19,6% (kod nas dakle upola vise). http://www.oecd.org/gov/pem/OECD%20HRM%20Profile%20-%20Estonia.pdf

    ReplyDelete
  3. Ja sam se malo našalio za ovo poređenje Titove Jugoslavije i sadašnjeg stanja. Ali u svakoj šali ima i malo šale. :)
    Elem, hteo sam naglasiti da smo mi ovde i sada samo posledica zbivanja iz novije istorije. Očigledno je da je Srbija jako loše shvatila pad Berlinskog zida. Imali smo najblaži oblik komunizma, što nam je, paradoksalno na prvi pogled, verovatno i došlo glave.
    Spomenuli ste društvena preduzeća. Pretpostavljam da ste mlađi čovek i da tu pojavu niste videli živo, baš kao i ja. Smatram da je to bila komunistička propaganda. Društveno preduzeće je zapravo državno preduzeće, u kojem se baš ne znaju pravila igre. Lepo ste rekli - to je pseudo akcionarsko društvo. Sve je pripadalo svima, i ništa nije pripadalo nikome. Nedavno pročitah negde, da je neko od Kardelja tražio da se akcije podele radnicima u tim samoupravnim fabrikama. A on je odgovorio - a kako će onda Partija vladati državom ako im podelimo akcije?
    Baš sam hteo da vas pitam i za neke druge države, pa Vi spomenuste Estoniju. Valjalo bi videti podatke za sve ex socijalističke države, pa za države Skandinavije, pa za neke malo više liberalne države, pa to sve uporediti.
    A što se tiče podataka za SFRJ, mislim da ti podaci leže negde, u nekom podrumu UDBE. :)

    ReplyDelete
  4. Jer Udba nam je sudba, a Ozna sve dozna :) U pravu ste, mislim da bi tako neka komparativna analiza bila jako korisna, ai ne verujem da će pružiti nešto različite rezultate - država je i liberalnim društvima pojedinačno najveći poslodavac zbog prosvete i zdravstva koji su najveći sistemi u svakom zemlji, a gotovo svuda su državni (samo je pitanje do kog nivoa). Ono što je kod nas različito u odnosu na ostale postsocijalističke i ostale evropske zemlje je to što kod nas država još uvek se bavi industrijskom proizvodnjim, što kod ostalih više nema. Druga, još važnija raylika je u tome što imamo veoma visoku stopu neyapolsenosti i takodje i visoku stopu neaktivnosti, te nemamo relanih finansijskih iyvora da finansiramo ovoliki broj yapolsneih kod dryave čak i kada bi se samo zadržali na administraciji, zdravstvu i prosveti. Jer pare nisu problem, para nema.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pozdrav za UDBU. :) Ja sam za to da se sve privatizuje. Ali smatram da i u ovakvom sistemu koji je dominantan u svetu u ovom vremenu, postoje komparacije. Verovatno postoje razlike u efikasnosti, isplativosti i održivosti državnog preduzeća u Srbiji i Norveškoj, ili u Japanu. Nisam siguran, ali mislim da je Telenor državna firma? A na primer iznenadio sam se kada sam saznao da su one havarisane nukleake u Japanu privatne.
      I pokušavam da pronađem neke podatke o Kraljevini Jugoslaviji, ali mi nešto slabo ide. Pretpostavljam da je zemljište bilo privatno u najvećoj meri, pa samim tim i poljoprivredna proizvodnja. Postojala je privatna lekarska praksa, a čini mi se i privatne škole. Postojale su privatne strane i domaće fabrike. Čini mi se da je, na primer, kostolački površinski kop pripadao Vajfertu, na primer.

      Delete
  5. Srbija i Estonija to su brata dva, osim zvanicnih imena koja su im data, slicni su kao boje kontrasta.

    U enigmaticnom pasusu ostavljam autoru da uoci svoju kardinalnu gresku, jer ukoliko ja na nju ukazem bojim se da cu postati isuvise gord, a sa druge strane poslovica kaze: "Ako hoces da pomognes gladnome, ne daj mu ribu, nauci ga da peca".

    ReplyDelete
  6. Moram da ga tuzim Pavelu, to je jace od mene hehe :D

    Dakle, ako 700.000 radnika radi na crno (procena UPS 650.000-800.000) onda 30.6% zaposlenih ima drzavu za poslodavca. 30.6% RAZLICITO od 43%

    To se desava kad se uporedjuju babe i zabe, jer Estonija je u vrhu EU zemalja po pitanju zastite privatne svojine, dok je Srbija u rangu africkih zemalja. Stoga, donekle zahvaljujuci i astronomskim porezima, mnogo vise ima rada na crno u Srbistanu, pa racunica autora nije valjana.

    ReplyDelete
  7. Sve je ovo lepo sto vi kazete ali cinjenica je da bez javnih preduzeca nebih bilo ni drzave mada je ni sad nema slazem se ali jbga ko je tu kriv znamo svi

    ReplyDelete
  8. Ja sam dao zvanicne podatke, dostupne sa odeljka Statistika (fajl osnovni makroekonomski indikatori) sa sajta NBS. http://www.nbs.rs/internet/cirilica/80/index.html

    Najveci broj zaposlenih kod drzave nisu zaposleni u javnim preduzecima, nego u sistemu zdravstva i prosvete (samo u obrazovanju oko 120 000 prema RZS). Drzava Srbija je postojala i pre Srbijagasa, a usudjujem se prognozirati da ce postojati i posle njega. Ukidanje javnih preduzeca kroz privatizaciju ili gasenje ukoliko niko ne zeli da ga kupi nece da unisti Republiku Srbiju, nego moze samo da je preporodi.

    ReplyDelete