11 Jun 2013

Koliko nas je koštao PUPS

Penzioni sistem svakako je najveća crna rupa u javnim finansijama. Međutim, iako su problemi mnogo širi od ovog posta, situacija svakako ne bi bila toliko loša danas, da nije bilo pogrešnih poteza pre 5 godina. Prvo je u jedva formiranoj manjinskoj vladi, PUPS izboksovao vanredno povećanje penzija u januaru 2008. godine. Nakon toga je PUPS kao uslov ulaska u većinsku vladu 2008. godine tražio novo povećanje. Mogli su iz delegacije MMF da dube na trepavicama, Krkobabić senior-senior nije hteo da odstupi ni milimetar od koalicionog sporazuma. Tako su penzije rasle u januaru 2008. za 12% a u oktobru iste godine još 14.3% (10% vanredno + prilagođavanje po švajcarskoj formuli)

Za manje godinu dana (Jan.-Okt. 2008), prosečna penzija je skolčila za 30%, sa 16.700 RSD na 21.700 RSD. To je potpuno nezamisliva i nerazumna brojka, pogotovo u trenutku kada ceo svet ulazi u veoma ozbiljnu recesiju. Kao posledica, došlo je do naglog skoka ukupnog troška penzija u 2009. godini i rasta udela penzija u BDP. Međutim, važno je i to da jednom podignute penzije, ako se nikada ne smanjuju, dugoročno podižu keš troškove penzija. 

Prethodna tabela sadrži podatke sa mojim procenama ukupnih keš troškova penzija (koliko se zapravo isplati novca na račun penzionera), kao i udela u BDP. Vidimo da su troškovi penzija naglo skočili u odnosu na 2007. godinu a da je udeo penzija u BDP skočio za oko 2% BDP. 

Koliko je koštao PUPS?
Zanimljivo je pogledati koliko je zapravo koštalo uključivanje ove partije u Vladu. Uzeo sam da uporedim stvarne troškove penzija i troškove koji bi se verovatno ostvarili da nije bilo vanrednog podizanja penzija.  Rezultat pokazuje da smo od početka 2008. godine pa do danas, dodatno potrošili oko evra 670 miliona evra godišnje za ispunjenje zahteva PUPS.


Da ne objašnjavam ceo mehanizam prilagođavanja penzija, a ni šta sam sve predpostavio za isti period u durgom redu, poenta je da bi po zakonu penzije trebale da se usklade nešto ispod rasta cena u prethodnih 6 meseci svakog aprila i oktobra. Dakle razlika između prvog i drugog reda je u tome što je u prvom ispoštovan PUPS a u drugom zakon. Time možemo da procenimo koliko su zapravo koštala dva vanredna povećanja od 10% u 2008. godini. Dakle, PUPS nas je koštao pola milijarde evra u 2008. godini i to tada, u sred ekspanzije i visokog rasta, nije delovalo skupo. Međutim, posle 5 godina krize i prazne državne kase, računi su se nakupili do 4,1 milijarde evra. Najtužnije od svega, svaki i poslednji dinar za ova povećanja finansiran je iz duga.

8 comments:

  1. Dovoljno je pogledati 2008. godinu i vanredno povecanje penzija, koji je kao uslov ulaska u vladu postavio Krkobabic. 2009. godine sledi nagli skok ucesca penzija u BDP, gde nije pomoglo ni zamrzavanje istih zbog pada BDP-a. Uz sve to kad se ia u vidu cinjenica finansiranje zaduzivanjem, jasno je koilko nas je jedna mala stranka(koja ni cenzus ne bi prosla da nije isla sa SPS-om) kostala. Ali mi Srbi nikada da se dozovemo pameti.

    ReplyDelete
  2. Nisu valjda penzioneri krivi sto je drzava propala i ima nizak BDP, stoga i veliki udeo troskova penzija u istom
    U Srbiji se nista ne postuje, pa zasto bi izuzetak bili penzioneri

    ReplyDelete
  3. nisu penzioneri krivi. Krivi su oni koji konstantno glasaju za politiku lake trenutne potrošnje. Nažalost mnogi od njih su u populaciji penzionera. Zašto bih ja pokazivao potšovanje prema penzionerima ćutanjem o jednoj fiskalnoj gluposti kao što je bilo to dvokratno povećanje u zoru krize? To je besmisleno. Ova mera je koštala besmisleno mnogo, sve je došlo iz duga, sa užasno štetnim efektima po javne finansije. Da li su penzioneri profitirali. Možda u prvih godinu dana, ali danas, posle 50+% inflacije i u evrima penziom većom za samo 14 evra, iskreno ne bih rekao.

    ReplyDelete
  4. "Za manje godinu dana (Jan.-Okt. 2008), prosečna penzija je skolčila za 30%, sa 16.700 RSD na 21.700 RSD. To je potpuno nezamisliva i nerazumna brojka"

    Zaista nezamislivo - skok sa 150 na 200€. Pa tako mali dohodak (200€) nije dostojan jednog Evropljanina koji je proveo 40 godina u radu. Takav odnos prema penzionerima me ni najmanje ne motiviše da popunjavam penzioni fond ove zemlje. Zašto bih, ako fond neće služiti svojoj svrsi i ja ću za 30 godina morati da gladujem? Mislim da je daleko pametniji pristup povećati BDP kroz rast investicija nego gledati kako da se smanje "ogromne" penzije.

    ReplyDelete
    Replies
    1. "povećati BDP kroz rast investicija"

      Ko to da uradi? Vlada? Na koji način? Ulaganjem u državne firme? Stvaranjem novih vreća bez dna koje će praviti nove dugove? Ili stvaranjem uslova da investitori imaju interesa da ulože novac u siguran biznis sa izgledima na zaradu, time što im se neće država nakačiti kao parazit, da bi isplatila penzije i plate neradnicima?

      Delete
    2. Skok od 30% u pred kriznoj godini je prosto besmislen. Mislim da je 5 godina stagnacije pokazalo sasvim dovoljno koliko je to bila pogrešna mera. A to da su penzija u Srbiji 200 evra je samo tužna realnost ništa više. Prema prosečnoj plati, prosečna penzija u Srbiji je u rangu najviših u Evropi. Još jedna tragedija.

      Delete
  5. Izvini Pavle, ali npr. da nije skocila penzija pare bi otisle na drugu stranu. Ne smatram nista lose sto je ljudima koji primaju penziju sa kojom ni lekove ne mogu da kupe skocila. A sto se tice "krizne godine", nama je svaka godina bila krizna, sa skokom penizja ili bez. Prema tome nisi kompetetan da diskutujes na ovu temu.

    ReplyDelete
  6. Problem je u tome sto kada podignes penzije to je garantovan trosak za buducnost. Podizanjem penzija podizes penzije i u buducnosti

    ReplyDelete